Vežbanje asana, kako mu prići? Asana u prevodu znači položaj, i to je ono po čemu je joga poznata. Sa šesnaest godina, kada sam prvi put otišla na čas joge, nisam poznavala nijednu osobu koja se ovom veštinom bavi. Trebalo mi je mnogo meseci da bih shvatila kada i kako se izvode udah i izdah, a čak i godine da bih razumela potencijal daha, i to koliko možemo da utičemo na našu izdržljivost i psiho-fizičko stanje, uz njegovu pomoć. Tih prvih meseci na časovima joge, većinu vremena sam pokušavala da izimitiram položaje koje su, činilo se, sa lakoćom izvodile moje komšije u sali. Zato nije na odmet upoznati nove polaznike sa par osnovnih principa, posebno jer oni pružaju predivan osećaj za vreme i nakon časa. Pojačavanjem pažnje ovaj predivan osećaj se mnogostruko uveličava.
Vežbanje asana – principi
Tokom prakse težimo da u što većoj meri budemo svesni svog tela. Ovaj princip nam znači iz više razloga. S jedne strane, on nam pomaže da budemo putem tela svesni sebe, svog bića, i prisutni u trenutku. S druge strane, naša pažnja intenzivira efekte asane, time što šalje dodatnu energiju (jer, kako kažu mudraci, energija prati pažnju) u te delove. Efekti mnogih asana su izuzetno blagotvorni za telo (kao i za druge slojeve našeg bića), te je njihovo intenziviranje poželjno. S treće strane, svesnost tela prevenira povrede. Težimo da slušamo telo, da sarađujemo sa njim, i pomognemo mu da se razvije, uz vođstvo naše svesti.
Sledeći ove principe, mi pratimo gde se stvara otpor u telu, pokušavamo da ga zaobiđemo, a ukoliko taj otpor raste i ukoliko se stvara neprijatan, jak bol – izlazimo iz položaja. Razlikujemo različite vrste otpora i bola. Nikada ne idemo do krajnjih granica, posebno pazimo naše pripoje i zglobove. Usmeravamo istezanje na mišiće. Ostajemo na tzv. prvim i drugim granicama. Nikada ne cimamo, ne silimo, ne vršimo nikakvo nasilje nad telom. Ovde takođe možemo da shvatimo da li položaj izvodimo pravilno, jer neugodnost može ukazivati da položaj nismo uradili kako treba.
S četvrte strane, uvidećemo time i različite faze, mene tela od kojih je najočiglednija razlika u elastičnosti ujutro i uveče. Primetićemo da nivo energije i raspoloženje tela varira, a možda usput dobijemo uvide u različite uzroke toga. Pri osvešćivanju tela može nam pomoći da zatvorimo oči, naravno ukoliko je to prijatno i ukoliko smo stabilni, jer ćemo time privremeno udaljiti okolne utiske, i otvoriti mogućnost za usmeravanje pažnje ka sopstvenoj unutrašnjosti.
Vežbanje asana i dah
Pokušavamo da produžimo i produbimo dah, i uvažimo svaku njegovu fazu, a to su udah, pauza, izdah i pauza nakon izdaha. Međutim, i ovo činimo sa osećajem za telo i u granicama prijatnosti. Dišemo kroz nos.
Pokret prati dah. S tim u vezi postoji nekoliko pravila, koja su u skladu sa telom i njegovim zahtevima i mogućnostima. Sa udahom ulazimo u tzv. ekstenzije, položaje gde se kičmeni stub izvija ka nazad, a grudni koš se otvara, širi. Svaki udah ukazuje na širenje, otvaranje, upijanje energije, dok izdah znači skupljanje, otpuštanje stagnantne energije, zatvaranje. Nasuprot tome, sa izdahom ulazimo u fleksije, položaje u kojima savijamo telo unapred, pri čemu se rebra povlače, a stomak se ka kičmi uvlači, što prirodno ograničava dah, te podstiče izdah. Kada su položaji uvrtanja, odnosno torzija u pitanju, tu važi sledeće pravilo: sa izdahom idemo na stranu odnosno u torziju, a sa udahom ka centru.
Prijatnost i budnost u asani
Ova pravila se mogu sažeti pod „Sthiram sukham asanam“. „Sthira“ se prevodi kao postojanost ili budnost, „sukha“ – sposobnost da postignemo udobnost i prijatnost u položaju, dok „asana“ znači položaj. I mada mnogi položaji ne deluju udobno, niti to mogu početniku biti, težnja je to postepeno postići, i time ovladati svojim telom i umom. Težimo da sva naša pažnja bude usmerena na dah, telo, kao i na uputstva instruktora.
Na naprednijim nivoima trudimo se i da aktiviramo samo one mišiće koji su nam za položaj neophodni, pri čemu sve druge opuštamo. Na taj način ne trošimo previše energije, već tek onoliko koliko je potrebno. Postepeno bivamo u stanju da osećamo i pratimo tzv. linije energije, aktivne meridijane. Primećujemo i ukoliko je um nemiran, i pokušavamo da ga usmerimo na sadašnji trenutak. Jer, kada smo u sadašnjem trenutku aktivira se najveći energetski kanal i čitavo naše biće se napaja, i u nama se budi osećaj blaženstva.
Sve ovo vežbamo na svakom času. Pridruži nam se. Zakaži svoj čas.
Literatura:
Erich Schiffmann. 1996. ‘‘Yoga: The Spirit and Practice of Moving Into Stillness”.