Prethodni članak napisan je još proletos. https://sentient.rs/2019/07/24/drustveno-koristan-rad/ Veče nakon razgovora sa šeficom objekta, koji sam spomenula u navedenom članku, razgovarala sam sa svojim prijateljima i komšijama. Podelila sam sa njima moju želju da posadim drvo, i sadržaj razgovora. Krenuli smo da pričamo o tome kako nam smeta što nam je naselje prljavo, a posebno parkovi i šuma. Spontano smo se organizovali oko čišćenja parka i obližnje šume, nas desetak. Uživali smo u tom zajedničkom vremenu, pričali, smejali se i čistili. Pokušali smo da dobijemo pomoć od lokalne vlasti i skupljali potpise za peticiju, međutim, osim pohvalnih reči, ništa nismo dobili od njih. Više od toga nismo ni očekivali, ali nadali smo se. Nijedan zahtev za unapređenje životne sredine nije odobren, čak ni neki najminorniji, poput zahteva da naše naselje dobije kontejnere sa poklopcem. Taj trud, međutim, nije bio uzaludan. Nakon toga, ljudi koji su nas videli da čistimo, i čuli za našu akciju, ustručavali su se od bacanja smeća naokolo. Mesecima kasnije to područje je i dalje većinom čisto, a sve veći broj ljudi tu dolazi da prošeta pse i porazgovara sa komšijama.
Zbog komplikacija oko vlasništva parcele gde sam želela da posadim drvo, kao i nelegalnosti te radnje, nisam ga još posadila. Moraću to da učinim na svoju ruku, izgleda, pod velom mraka. =D