Probudila sam se jutros sa gomilom poslovnih ideja. S obzirom da kreće nova sezona, bavila sam se mišlju kako da reklamiram časove koje držim. Počela sam da tražim savete na internetu i razgledam po stranicama drugih instruktora. Gledajući sjajne snimke i slike koje oni objavljuju krenula sam da se osećam nekompetentno, a misli žalbe su mi prolazile kroz glavu. Zašto ja nemam tako dobru kameru, i uz to nekog da me slika, po mogućnosti neprimetno i spontano, i zašto ja nemam toliko veliki broj pratilaca itd. itd. Onda sam krenula da proklinjem svet što je tako površan i senzacionalistički nastrojen, što jedan učitelj joge uopšte mora da se bavi takvim stvarima. Raspoloženje mi je naglo palo.
Malo kasnije, dok sam radila svoju đapa meditaciju (meditacija korišćenjem brojanice, male, bazirana na ponavljanju određene molitve, mantre, u cilju oslobađanja svesti i podsvesti određenih obrazaca) i okretala perlice, uvidela sam koliko napora ulažem u tu radnju, i da mi ona postaje teška. Mišić palca mi se grčio i brojanica je nailazila na otpor. Shvatila sam da treba da popustim stisak, i okretanje je postalo mnogo lakše, sa manje trenja. Ova jednostavna misao pomogla mi je da rasvetlim dotadašnje dileme.
Osvrnula sam se i uvidela da je svaki korak mog dosadašnjeg puta u nekom momentu delovao teško, dok mi je danas to osnova koja se podrazumeva. “Rim nije sagrađen za dan.” Sve što stvaramo zahteva znanje, posvećenost, trud i vreme. Uz to postoje situacioni faktori koje smo samo mudrošću u stanju da uvidimo, ali su izvan našeg uticaja. Intenzivan trud u nepovoljnim okolnostima može učiniti da potonemo kao u živo blato. Ono što bismo mogli da uradimo jeste da zastanemo, sagledamo realno situaciju i preispitamo naše delovanje, te preduzmemo prave korake.
Naša kultura sa tolikim akcentom na stalno višem i boljem, iako motiviše kreativnost, stvara velike frustracije. Osećamo se kao da smo konstantno na pokretnoj traci sa jakim tempom. Zaboravljamo da pritisak smanjujemo na dugme, u našoj glavi. Svet je igra, ili bolje rečeno skup igara, i kao i svaka ima određena pravila. Donekle možemo birati igru, možemo birati stil, ali pravila moramo prihvatiti, ili ispadamo. Tek na nekom višem nivou razvoja možemo osmisliti svoju igru, sa svojim pravilima, ali nakon mnogo truda i rada.
Stoga uživajte u igri, i setite se da nije bitna destinacija već put. I zahvalite se nepoznatom uličnom mudracu na rečima:
“Život je igra
tebra ti sam biraš
da l’ ćeš biti igračka
il’ ćeš da se igraš!”