1.47 “Tad pojedinac počinje da zaista spoznaje sebe.”
U prethodnom tekstu, koji analizira prethodne sutre, razumeli smo da je sposobnost razvijanja duboke pažnje neophodna za razumevanje bilo čega. S obzirom da je joga duhovna disciplina, njen krajnji cilj je spoznavanje sebe. Mi spoznajemo sebe uvek u odnosu sa svetom, jer nas taj svet gradi i neprekidno smo sa njim u interakciji. Pa opet postoji deo nas koji je relativno nezavisan, nepovrediv i slobodan. Velika dela čovečnosti iliti svetosti, koja beleži ljudska istorija, nastala su iz tog, večnog, blistavog i nepokolebljivog dela nas. Svaki čovek ga u sebi ima, čak i onda kada je u senci njegovog zaborava.
1.48 “Potom, ono što on vidi i deli sa drugima je slobodno od grešaka.”
Po jogi svakome ko posvećeno praktikuje jogu, u svih svojih 8 grana, uspeh je zagaratnovan. Ovakav stav je, smatram, izuzetno važan svakome od nas, bilo da vežbamo jogu ili ne. Čime god da se bavimo, ako verujemo da naši napori nikuda ne vode, najverovatnije ćemo prestati da se trudimo i samim time nećemo mnogo postići. Ostanemo li tu sami sebi sečemo krila. Joga kaže vežbaj posvećeno, trudi se, a ako ne dostigneš samadi u ovom životu, rodićeš se kao jogi u narednom, sa visoko razvijenom svešću, i nastaviti dalje sa uspinjanjem.
1.49 “Njegovo znanje nije više zasnovano na sećanju i zaključivanju. Ono je spontano, direktno, a i po nivou i po intenzitetu je iznad običnog.”
Danas je, više nego ikada ranije, čini se, postalo jasno da, iako na raspolaganju imamo mnogo znanja, to nije presudan činilac za donošenje odluke. Internet je doneo razne informacije, kontakt sa mnogim stručnjacima, pa ipak jedan tvrdi jedno, a drugi možda i nešto suprotno tome. Kome verovati i kako preseći, pored silnog merenja? Tome nam služi intuicija, i taj tanani glas koji, uprkos svoj logici, prosto zna. Snovi i tanani osećaji vodiće nas, ukoliko nismo preterano vezani i tvrdoglavi poput nekog bika (igra reči – objasniću kasnije). Prakse joge usmerene na agju, takozvano 3. oko, pomoći će nam da osnažimo ovaj glas i ostvarimo komunikaciju sa njime.
1.50 “Kako taj novostečeni kvalitet uma postepeno jača, on počinje da preovlađuje nad drugim mentalnim sklonostima zasnovanim na zabludama.”
Dakle, to nije vrh koji smo osvojili, već praksa koja se brižljivo neguje, jer sile entropije neprestano deluju.
1.51 “Um dostiže stanje u kojem nema nikakve vrste utisaka. On je otvoren, jasan, naprosto prozračan.”
2.1 “Praksa joge mora da smanji fizičke i mentalne nečistote. Ona mora da razvije našu sposobnost samoispitivanja i da nam pomogne da razumemo da, u krajnjoj meri, mi ne vladamo svime što činimo.”
Iako se joga gotovo uvek predstavlja kao praksa savijanja tela u perecu, fizički aspekat joge praktikuje se kako bi se telo očistilo, a ne kao njen krajnji cilj. Kada je telo kruto javlja se bol i nelagoda, i um je uznemiren. Takođe, razne emocije nataložene su u telu i tako nas telo vezuje za prošlost i uslovljava, sve dok se ne oslobodimo. Kada su telo i um puni toksina, onda nam je teško da se usredsredimo. Poremećaji pažnje koji su danas toliko rasprostranjeni i vrlo često se dijagnostikuju posledica su preterane količine nesvarenih informacija, što u vidu hrane i drugih čestica koje konzumiramo, što u vidu utisaka.
Mudar čovek je svestan da je lakše uticati na sebe nego na sredinu. Međutim, čak je i ovladati sobom ogroman zadatak. Citiraću tekst pesme “Tajna veza” Bijelog dugmeta, koja mi se danas vrzmala po glavi:
“Ima neka tajna veza,
Za sve ljude zakon krut.
Njome čovjek sebe veže,
Kada bira sebi put.
Sidro koje lađu čuva
Da ne bude buri plijen,
Tone skupa sa tom lađom
Jer je ono dio nje.
Ima neka tajna veza,
Tajna veza za sve nas.
Ima neka tajna veza,
Tajna veza za sve nas.”
Samoispitivanjem otkrivamo te, kako pesnik kaže, tajne veze i vremenom ih vešto raspetljavamo, i što je najbitnije, otpuštamo, kako bismo postali stvarni gospodar svoje sudbine (iako uvek pod okriljem Univerzuma, velikog arhitekte), a ne lađa koja tone.
2.2 “Tada će praktikovanje joge sigurno pomoći da uklonimo prepreke da bismo pojasnili opažanje.”
Reče Patanđali, i proveri da li smo zabeležili glavne teze:
Praksa joge treba da:
– smanji fizičke nečistote,
– -I I- mentalne nečistote,
– razvije samoispitivanje.
– MI NE VLADAMO SVIME ŠTO ČINIMO.
(Uvek sam bila dobar učenik. =) )
2.3 “Te prepreke su neznanje, pobrkane vrednosti, preterane vezanosti, nerazumne odbojnosti i nesigurnost.”
Ovo je jedna od meni dražih sutri. Uvek se divim njenom obasjavanju uma, nečeg amorfnog po svojoj prirodi. Neznanje se na sanskritu zove avidja, i ono se smatra korenom sve patnje i osnovom svake greške. Asmita, odnosno lažni ego, u ovom izdanju je prevedeno kao pobrkane vrednosti. Pokušaću to da rasvetlim. Dakle, mi smo skloni identifikaciji sa svime, sa svojim imenom, poreklom, svojim rasploženjem, svojim mislima. Čak iako kažemo nešto nepromišljeno nekada nam je ego isuviše jak da bismo priznali svoju grešku, pa čak i da bismo je uvideli. Tu nastaju pobrkane vrednosti, jer više vrednujemo svoje ego, odnosno svoj ponos, od istine i od pravednosti prema drugoj osobi, od odnosa sa njom. Joga objašnjava da svaka individua neminovno ima ego. Smatram, međutim, da je, uprkos ovome, jastvu intrinzična težnja prema slobodi i otklanjaju zavisnosti od svog ograničenog pogleda i usamljenog postojanja.
Preterane vezanosti, raga, plod su želje da nam uvek bude prijatno. Raga se takođe prevodi kao bik, i u astrologiji navedeno odgovara osobinama ovog znaka, jer je bik hedonista. Ova želja nekada je toliko slepa da nas drži u situaciji koja je odavno prestala da bude prijatna, samo zbog slatkog sećanja na to kako nam je nekada pričinjavala zadovoljstvo. Ona uvek deluje zajedno sa dvešom, nerazumnom odbojnosti. Mi se bojimo da napustimo ono što nam je nekada prijalo iz straha da ćemo ostati bez prijatnosti. Dveša nas plaši, zavodi nas da verujemo da će neko iskustvo neminovno doneti neprijatnost, i na taj način nas okiva. Abhiniveša je poslednja od prepreka i najteža za uklanjanje, a to je strah od smrti, odnosno vezanost za život. Duhovnici smatraju da je življenje u strahu od smrti čisto ropstvo, jer se život provodi u konstantnoj, često pritajenoj ali izuzetno jakoj tenziji, zahvaljujući kojoj smo u nemogućnosti da uživamo u punoći življenja.
I dok primećujemo ove prepreke opuštajući njihovu omču, javlja se sve veći prostor. Sada smo u stanju da prodišemo, jer nema toga što nas gnječi i sputava. Pred nama se prostire put beskrajnih mogućnosti.
Reference:
Desikačar. 2015. “Srce joge: Razvoj lične prakse“. Babun, Beograd.