Prepreke na putu joge i njihovo prevazilaženje – sutre 1.29 – 1.35

Šta je uopšte put joge? Kao što je u nekom od prethodnih postova već bilo definisano, joga je sposobnost usmeravanja i održavanja pažnje na odabrani objekat. Iz tog razloga govorim o putu joge, jer se ova sposobnost razvija. Metode su razne, ali na samom početku prepoznajemo potrebu za razvijanjem naše pažnje ili svesnosti. Želimo da učinimo sebe prisutnim, jer samo tako doživljavamo punoću življenja, i samo uz pomoć toga možemo da se približimo razumevanju sebe i fenomena koji nas okružuju. Bez toga naš život je jedna velika pometnja.

1.29 “Pojedinac će vremenom uvideti svoju pravu prirodu. Njega neće omesti nikakve smetnje koje se javljaju na putu joge.”

Prethodne sutre govore o veri, i ovo je jedna uveravajuća sutra. Ona nas ohrabruje da ćemo pre ili kasnije stići do našeg odredišta. Mnogi tekstovi, poput recimo Bhagavad gite, govore o tome da će osoba koja je zakoračila na put joge, u narednom životu takođe biti jogin. Dakle, iz perspektive verovanja u reinkarnaciju i karmu, naši napori nisu uzaludni, i jednom ćemo imati priliku da se uspenjemo uz te merdevine. Ukoliko, pak, ne verujemo u reinkarnaciju, ovaj pasus govori o tome da sa odgovarajućom količinom posvećenosti joga pruža željene rezultate, spoznaju o svojoj pravoj prirodi, a samim tim i prirodi Univerzuma.

1.30 – “Ima 9 vrsta smetnji da se razvije mentalna jasnoća: bolest, mentalna stagnacija, sumnje, nesposobnost predviđanja, umor, preterano povlađivanje sebi, iluzije o sopstvenom stanju uma, nedostatak istrajnosti i regresija (vraćanje na početak). To su prepreke zato što stvaraju mentalne poremećaje i podstiču ometanja.”

Fasciniraju me ovakve sutre, zato što pokazuju takav neverovatan uvid u ljudski um. Pre nekoliko dana sam imala jedan uvid. Iako se na greškama uči, u nekom trenutku dođemo do saznanja da nam svaka ta greška oduzima dragoceno vreme. Prosto, ukoliko ih ponavljamo često, sve je više vremena koje provodimo u njihovom ispravljanju. Kako bi obuhvatila sve ove smetnje, joga ima holistički pristup. Uz pomoć praktikovanja asana, tehnika disanja, koncentracije, samjame, proučavanja filozofskih tekstova, posmatranja sebe, vođenja računa o ishrani i umerenog spavanja u odgovarajuće vreme sve ove smetnje će vremenom biti svedene na minimum.

1.31 “Sve te smetnje dovode do jednog ili više od sledećih problema: mentalna nelagodnost, negativno mišljenje, nesposobnost da nam bude lagodno u raznim položajima tela i teškoća da kontrolišemo svoj dah.”

Uzmimo banalan primer – umor. Nalazim se na času joge, umorna sam i instruktorka mi kaže da se podignem u položaj mosta – urdhva dhanurasanu. Moje telo se opire, ljuta sam na instruktorku što traži to od mene, i sve vreme dok sam u položaju dišem ubrzano, puhćem i čas bih da izađem iz položaja, čas da u njemu istrajem. Ako ste nekada vežbali ovaj primer vam je sigurno blizak. Gotovo da se naš karakter transformiše kada nam je nelagodno, poput bebe koja zbog blagog osećaja gladi koji se tek javio upada u histeriju. Ovde možemo da primetimo i podvojenost svoga ja, jer dok jedan deo nas želi da odustane, drugi se bori. Stav istrajnosti i želje za napretkom je vredan negovanja, on će nas odvesti dalje.

1.32 “Ako neko može da odabere odgovarajući način da ustali svoj um i primenjuje taj način, kakve god bile provokacije, smetnje ne mogu da uhvate korena.”

Svako od nas ima lične karakteristike, i samim tim sklonosti ka određenim tehnikama. Jogu čini skup mnoštva tehnika, jer time ona može različitim ljudima pružiti odgovarajuće alate za rad na sebi. Recimo da meditirate. Ako ste taktilni tip, tip kome su telesne senzacije na neki način u prvom planu, onda možete opažati strujanje daha i kretanje tela u njegovom ritmu, vibraciju srca i drugih delova tela i sl. Ukoliko vam je čulo sluha blisko možete slušati srce i druge unutrašnje, ili spoljašnje zvuke. Ako ste vizualni tip možete se usredsrediti na slike koje vaš um stvara itd. Birajući odgovarajuće tehnike činimo praksu prijemčivijom sebi i postajemo u njoj umešniji. Praktikovanjem joge u stanju smo da očistimo svoju karmu i preveniramo životne nezgode.

1.33 “U svakodnevnom životu oko sebe vidimo ljude koji su srećniji od nas i ljude koji su manje srećni. Neki možda čine hvalevredne stvari, a drugi stvaraju probleme. Kakav god da je naš uobičajeni stav prema takvim ljudima i njihovim postupcima, ako možemo da budemo srećni zbog onih koji su srećniji od nas, saosećajni prema onima koji su nesrećni, radosni zbog onih koji čine hvalevredne stvari, a da ostanemo neuznemireni greškama drugih, naš um će biti veoma smiren.”

Ovo možemo nazvati receptom za sreću. Svesni smo da je zavist osobina koja nam nimalo ne doprinosi. Kada zavidimo nekome, mi ne samo da trujemo svoje biće, već trujemo i naše društvo. Uz to propuštamo priliku da učimo, jer ako je neka osoba srećnija od nas, ona sigurno nešto radi ispravno. Kroz saosećanje mi premošćujemo otuđenost od sveta, i otvaramo se za priliku da nekoga upoznamo, razumemo i pomognemo mu, baš kao što je i nama neko pružio ruku kada nam je bila potrebna.

U današnjici, zbog umreženosti i brzine prenosa informacija, bombardovani smo vestima o raznim, često neprijatnim događajima. Ovo pumpa naš osećaj pravičnosti i podstiče nas u osuđivanju drugih. I mada moralni kompas nije na odmet, često razmišljanje na ove teme za posledicu može imati nagomilane neprijatne emocije, i negativan pogled na svet i ljude, zbog čega gradimo štit i naša srca postaju kamen.

1.34 “Upražnjavanje vežbi disanja u koje je uključen produžen izdah može da nam pomogne.”

Često na časovima joge govorim da nas izdah smiruje. Možda ste i primetili potrebu da glasno izdahnete kada ste pod stresom. To čak i moj kerić radi, što objašnjava da je to prirodan mehanizam otpuštanja. Na fiziološkom nivou, kada je izdah spor on postepeno opušta dijafragmu koja se vraća u svoj kupolasti oblik, smanjujući pritisak na organe pod njom. S obzirom da dijafragma u svom pomeranju masira organe, razlika između sporog i ubrzanog i iscepkanog daha može se uporediti sa razlikom između dobrog i lošeg masera. Dok nas jedan uznemirava, drugi čini da se posle masaže osećamo preporođeno, rasterećeno. Sa izdahom mi otpuštamo sve tenzije, posebno kada imamo jasnu nameru.

1.35 “Postojanim ispitivanjem uloge čula možemo da smanjimo mentalna izobličavanja.”

Naša čula su poput Gugl mape. Ona nam pomažu u navigaciji. Međutim, ako ne obrišemo šoveršajbnu nećemo daleko dogurati. Čak iako su nam čula u redu, naš um je taj koji tumači primljene signale. Zato učimo da posmatramo ono što nam čula dojavljuju, kao i to kako naš um tumači te signale. Nekada mjaukanje mačke u februaru možemo pomešati sa plačem bebe, zato što je možda priželjkujemo ili smo nedavno gledali film sa nekom bebom. Primećujemo kako funkcioniše asocijativni niz u našoj glavi, kakve su nam fiksacije i da li dodajemo neke informacije kojih u realnosti nema. Sve to će produbiti našu pažnju i razumevanje, poboljšati kvalitet našeg života i približiti nas jogi.

Reference:

Desikačar. 2015. “Srce joge: Razvoj lične prakse“. Babun, Beograd.