Homeostaza se može definisati kao težnja sistema da održi status kvo, odnosno da ostane nepromenjen (prevod iz dole navedene knjige). Ona je prirodni mehanizam ugrađen u naše telo. Zahvaljujući njemu naše telo nastavlja da funkcioniše, uprkos mnogim šokovima koje mu nanosimo. S druge strane, ovaj ugrađeni program prisutan je i u našem umu. On ima svojih korisnih strana, bez sumnje. Njegov negativni aspekat je takođe prisutan, a to je opiranje promeni po svaku cenu, ma kakva ona bila. Skloni smo da se vezujemo za mnogo toga. Određena mesta, ljudi, obrasci ponašanja, događaji i osobe koje su nas povredile, naši strahovi, bolesti i patnje… Sve su to naše tačke oslonca, koje nam najčešće ne doprinose.
Homeostaza u vežbanju joge
Na časovima joge uviđa se intenzivna tendencija za izbegavanje vežbi koje izazivaju nelagodnost. Um se, usled slabosti pojedinih delova tela ili nerazgibanosti, uzburka ili odluta. U oba slučaja osoba nastavlja linijom manjeg otpora, ili koristi samo mali deo snage. Ona ostaje spolja mirna, ili kreće da se komeša i opire vežbi. Instruktor se trudi da “probudi” učenika i održi učenikovu pažnju na samome sebi. Sugeriše mu da “diše” kroz ciljani deo tela, kako bi prevazišao prepreke svoga tela i uma i dosegao balans. Ponekad vežbač u takvim trenucima uviđa o kakvim je blokadama reč. Ovo je jedan od ciljeva joge. Blokade često sežu dublje od telesnog nivoa, o čemu sam u jednom tekstu već govorila. Um, odnosno svest, je to što ih prevazilazi.
Joga, dakle, teži održavanju svesnosti u svemu što radimo. Ona je svesni napor da razvijemo svoje mogućnosti. Pomaže nam da svoja iskustva prihvatimo, da procenjujemo ali i cenimo to gde se trenutno nalazimo.
Šta je uzrok opiranja promenama?
U genijalnoj knjizi pod nazivom “U potrazi za čudesnim” iznosi se ideja da kosmos funkcioniše po principu oktava. Autor objašnjava – kako bi se bilo koje delo izvelo do kraja, potrebno je u određenim trenucima uložiti dodatan napor. Gurđijev i Uspenski to nazivaju “dodatni šok”. Primetićemo kako se gubitak poletnosti najčešće dešava kad malo odmaknemo od početka projekta, i pri samom njegovom kraju. Ovaj kosmički zakon je objašnjenje zašto toliko mnogo stvari ostaje nezavršeno, uprkos prvobitnom entuzijazmu i želji. Knjiga takođe objašnjava da nam ponekada kosmičke vibracije mogu ići na ruku, te se stvari sa lakoćom odvijaju. Međutim, pošto ne možemo uvek računati na to, potrebno je da razvijemo tu svest i snagu u nama samima. Potrebno je da budemo u stanju da sami uložimo odgovarajući napor.
Ukoliko nemamo čvrstu volju i jasnoću, nismo u stanju da poguramo sami sebe do cilja, najbolje je da potražimo pomoć. Instruktor joge nam pomaže da primetimo naše nesvesne tendencije i podstiče nas da uložimo više odgovarajućeg napora. Podseća nas takođe da ne rasipamo energiju na suvišne akcije. Usmerava nas da se fokusiramo na naš cilj, ali i da osetimo kada je vreme za odmor. Tako se upoznajemo sa složenošću našeg mehanizma u njegovim raznovrsnim aspektima. Povrh toga opažamo suptilne energetskim tokove, te učimo da postupamo u harmoniji sa njima.
Potreban ti je taj dodatni podstrek? Pozovi me i zakaži svoj čas.
Slikao: @spark_visualart.
Reference:
1. Stiles, Mukunda. 2005. ‘‘Structural Yoga Therapy: Adapting to the Individual”.
2. Uspenski, P. D. 2013. “U potrazi za čudesnim”, Mirdin, Mladenovac.