Jedno od večnih pitanja je kako otkriti i prevazići prepreke u životu? Ponekad se u zaglavimo i ne vidimo izlaz. Primećujemo da nam se ponavljaju iste neprijatne situacije, a ne razumemo zbog čega, čime smo ih zaslužili i kako smo ih prizvali. Može se javiti očajanje, osećaj da se čitav svet urotio protiv nas, da smo oštećeni. Često krivicu onda prebacujemo na nekoga ili nešto izvan nas, buneći se i doživljavajući da je svet nepravedan. I ako je ego toliko jak, možda ne dopusti onom tihom unutrašnjem glasu da se izrazi. A on želi da kaže nešto bitno: naše sopstvo je sada spremno da prevaziđe svoje granice, da poraste. Samo ako otkrijemo gde i kako.
Evo nekoliko saveta kako da otkriješ prepreke u životu onda kada ti dosadi da zapinješ.
Obrati pažnju na znake
Život je najbolji učitelj. Često nam se u velikim, transformativnim periodima života javljaju sinhroniciteti – ili kako ih Karl Gustav Jung naziva, značajne podudarnosti. To su slučajnosti koje prevazilaze logiku, time dokazujući da ne mogu biti slučajne. Na primer, razmišljamo o nečemu, i prolaznik u istom trenutku izgovara nešto slično. Ili svaki put kad pogledamo na sat vidimo ponavljajuće brojeve. Razmišljali smo o nečemu i na instagramu nam iskoči objava sa tom temom. Nekada nam sinhroniciteti bukvalno mogu otkriti u čemu leži problem. Ovo je čista magija i dokaz čudesnosti sveta.
U nekom periodu se mogu ponavljati slične situacije, recimo ljudi nam mogu zamerati iste stvari, možemo imati česte sukobe u saobraćaju i sl. Takođe, simbolika snova nam može biti ukazatelj na ključne tačke kojima treba pokloniti pažnju. Neki neobični događaji, poput susreta sa životinjama, ili gubitka nekih stvari, takođe mogu biti signali.
Možda deluje komplikovano, ali bitno je da promišljamo o svemu tome. Put će se vremenom otvoriti. Sledi samopreispitivanje.
Samopreispitivanje
Drugi korak je samopreispitivanje. Niko bolje od tebe ne zna šta ti je na srcu. U nju ejdž zajednici je popularno da se govori o uverenjima kao o osnovi svih problema. Jogičkom terminologijom rečeno, sve potiče iz vigjanamaja koše, kauzalnog tela. Kauzalno telo je četvrti omotač našeg bića, jedan od najsuptilnijih. Upravo ga čine naša uverenja, naši duboko ukorenjeni stavovi.
Psihologija se često bavi time koji događaji iz ranog detinjstva su uzrokovali naše današnje poglede. Kao ljubitelj psihologije i neko ko je pročitao mnoštvo knjiga sa tom tematikom, dugo sam kopala po prošlosti u potrazi za odgovorima. Iako smatram da je to bitno, međutim, ne treba da se izgubimo u tim pričama i u njima pronalazimo roditelje, učitelje i sl. kao krivce.
Često polazimo od toga da su deca nevina, i time su odrasli negativci koji su im usadili određene traume. I, mada ne opravdavam ničije postupke, posebno ako su bili destruktivni, i smatram da prema deci treba biti pažljiv, ne znamo koji su razlozi što neko ima takvu sudbinu. Verujem u karmu i reinkarnaciju, te smatram da je svako od nas svojim delima, i svojim izborima danas tu gde jeste. Prema tome, dete nije tabula rasa, već je izabralo iskustva u ovom životu, na osnovu onoga što ono jeste. To možda nije prijatno čuti, ali ujedno može biti oslobađajuće.
Neki od najtežih momenata kroz koja sam u životu prošla nešto kasnije su se ispostavili kao najveći blagoslovi. Zašto je to tako? Pa zato što nam je uglavnom potrebno neko veliko, otrežnjujuće iskustvo da bismo shvatili da nam naši izbori više ne služe. Pod velikim pritiskom spremniji smo da se preoblikujemo. Zato, ma koliko život nekada delovao nefer, on je mudriji od nas i navodi nas da proširimo naše gledište.
Razgovor sa prijateljem
Razgovor sa prijateljem, bračnim partnerom, članom porodice, nekome kome verujemo i ko je mudar može nam pomoći kad život zapne. Može nam ukazati na neke naše slepe uglove i slabe tačke od kojih sklanjamo pogled. On nas video u mnogim stanjima i prilikama, i ako nas voli želi da prevaziđemo ono što nas tišti i sputava.
Dodala bih da, koliko god naš prijatelj dobronameran i širokouman bio, treba da uzmemo to što govori sa dozom rezerve. Dinamika odnosa uvek je faktor. Svaki odnos je jedinstven, prema tome odabrana osoba poznaje određenu verziju nas, a ne celinu. Zato, taj unutrašnji glas je onaj koji presuđuje.
Divinacija i sinhroniciteti
Sredstva divinacije mogu biti veliki pomoćnici kada život izgubi smisao i kada se neprestano spotičemo. Kako to? Tako što ona deluju po principu sinhroniciteta, otkrivajući ono što je “na dnevnom redu”. Prikazuju prioritetne lekcije u određenom periodu. Pored toga, uvek su simbolična, što znači da smo mi tumač. Time vežbamo unutrašnji glas, podstičući ga da se ispolji.
Postoje mnoge metode. Gledanje u šolju, u lišće čaja, u pepeo, pasulj, bibliomantija, visak, numerologija, astrologija, tarot, ji đing itd. Ja preferiram poslednja tri. Naravno, možeš otići kod nekoga da ti to pogleda, ali bitno je da je ta osoba stručna, te da neće učitavati svoje želje i verovanja u ono što vidi. Ako ne poznaješ nekog takvo, preporučila bih ti ličnu praksu.
Prevazilaženje
Često se problemi sa kojima se susrećemo vuku jako dugo, samo su vremenom postali očigledniji. Kada primetimo taj kraj koji štrči, klupko će krenuti da se odmotava. Da se ne bismo zapetljali u svim tim sećanjima, i iz njih gajili osećaj da smo žrtva, treba da ostanemo usmereni ka jednom – a to je prevazilaženje. Kako da se iščupamo iz postojećeg narativa?
Možemo čvrsto da odlučimo da se promenimo, tako što ćemo ostaviti taj deo nas iza sebe. Da ne bi ovo zvučalo previše apstraktno, navešću primer.
Recimo da imamo problem sa postavljanjem granica. Zahvaljujući tome, ljudi nas iskorišćavaju, tražeći mnogo a pružajući malo zauzvrat. Vremenom, kako se disbalans primanja i davanja povećava, u nama kreće da se nakuplja tenzija. Krećemo da uviđamo da se taj šablon ponavlja u našem životu, i da su se neki odnosi sa ljudima završili zahvaljujući našoj preteranoj popustljivosti, i ostavili osećaj ogorčenosti, nepoverenja i sl. Potrebno je dakle, umesto da mrzimo te osobe koje su nam gazile po prstima, da uvidimo da im nismo jasno stavili do znanja gde počinje naš lični prostor. Potrebno je i da odlučimo da nećemo ići protiv sebe, svojih osećaja i dopustiti narušavanje sopstvenog suvereniteta.
Praktične tehnike
Joga predlaže da kontempliramo nad poželjnim osobinama. U ovom slučaju bi to bili suverenitet, nezavisnost, lični prostor, zauzimanje za sebe, ljubav prema sebi i sopstvenom vremenu, sredstvima itd. Možemo da zamišljamo osobe koje imaju poželjne osobine, u odgovarajućim situacijama. Možemo da ih pitamo kako su i zašto izgradile takav stav. Možda su se i one nosile sa istim problemom i prevazišle ga. Pomoći će nam da zapisujemo, recimo pred spavanje, informacije koje su nam dale te osobe, ili naše uvide na određenu temu.
Iako su promišljanje sa ispravnim zaključcima i čvrsta odluka rešenje, nekada nam manjka te odlučnosti i snage volje. Zato je redovna vizualizacija tehnika koja će nas približiti rešenju. Uz pomoć vizualizacije, kako objašnjava Džoe Dispenza, gradimo mozak na odabrani način. On objašnjava da naš um ne razlikuje realnost od imaginacije. Kada zamišljamo nešto što želimo da se ostvari, bukvalno gradimo mozak na taj način, i menjamo hemiju svog tela. Stvaraju se odgovarajuće sinapse, koje će voditi naše misli u poželjnom pravcu, a zatim i naša dela.
Džoe Dispenza preporučuje da svaki dan odvojimo sat vremena na vizualizaciju, dok se naša zamisao ne ispuni. Poželjno je da, svako jutro, nakon što ustanemo, umijemo se i sl., zauzmemo meditativan položaj i uradimo vizualizaciju. Naravno, to nije sve. Potrebno je da, kada uhvatimo sebe da radimo stvari na način koji je suprotan onome što želimo da ostvarimo, korigujemo naše postupke. Vremenom, biće nam sve lakše da to učinimo, i polako će to postati naša priroda. Jutarnja praksa je zato prioritet, jer ona postavlja ton za ostatak dana.
Još jedna tehnika koju preporučujem je disanje kroz levu nozdrvu. Jednostavno sednemo pravih leđa, preporučljivo u položaj prekrštenih nogu, zatvorimo desnu nozdrvu pritiskom palca, i dišemo mirno i produženo kroz levu, minimum 15 minuta. Ovo disanje aktivira desnu moždanu hemisferu, zaduženu za doživljavanje novog, te iznalaženje novih rešenja. To možemo takođe raditi ujutro, pre vizualizacije, ako nismo baš disciplinovani. Kada se praksa ustali, možemo je uraditi u bilo kom delu dana kada imamo vremena.
Zaključak
Predložila sam mnoštvo tehnika na temu toga kako otkriti i prevazići prepreke u životu. Na tebi je, dragi čitaoče, da ih primeniš. Znam da nije lako, ali koji je smisao života osim rasta? Ako ne rastemo, ne stagniramo već nazadujemo. To je surova istina. Međutim, u procesu prevazilaženja nailazimo na nalete energije i inspiracije. To nam je odskočna daska koja može da nas lansira dalje nego što smo mogli da zamislimo. Tada se budi se vera, životna radost i osećaj povezanosti sa Univerzumom. Ima li išta lepše?
Ako želiš da radiš sa mnom jedan na jedan u prevazilaženju ličnih prepreka, piši mi. Na individualnim časovima program je skrojen samo po tvojim potrebama. Pored joga položaja, na času radimo tehnike disanja, vizualizacije, kontemplacije, sve u cilju tvog boljitka.