Joga sutre 1.10 i 1.11 – duboki san i sećanje

“Duboki san je kada je um ophrvan težinom i nema nikakvih drugih aktivnosti.” (1.10)

Desikačar komentariše da je san normalna aktivnost uma rezervisana za određeno vreme, ali da se ta težina uma može javiti i mimo tog vremena usled dosade i iscrpljenosti. Mnoga duhovna učenja govore o uspavanosti čovečanstva. Isus je rekao: “Oprosti im Bože, ne znaju šta čine.” Time je potvrdio da je prosečan čovek nesvestan i nije u mogućnosti da donese ispravan sud. Takav život liči na mesečarenje.

Gurđijev je govorio da čovek, da bi “pamtio sebe”, kako on to govori, treba da razvije dvosmernu pažnju. Šta to znači? Znači da treba da uhvati sebe kada je čitava njegova pažnja usmerena ka spolja i da je ujedno okrene ka sebi. Dakle da posmatra sebe dok interaguje sa svetom. U jogi se to postiže opažanjem daha, osećaja u telu, svojih misli i emocija. Može se i mentalno ponavljati, recimo: “Ja čitam, svesna sam sebe dok čitam”. Koliko god zvučalo glupo tako treniramo sebe da ne budemo “izvan sebe”. Još jedna stvar na koju je Gurđijev postavio akcenat a tiče se opažanja sebe i srodna je jogi jeste da treba da uklonimo sve ono što nam crpi energiju i nema nikakvog smisla. Veliki utrošak energije koga nismo svesni je telo, i svi njegovi grčevi koje smo vremenom nataložili u sebi. Često uhvatim sebe da su mi ramena kruta i blago podignuta, ili da stežem torbu na primer, dok je u autobusu držim u krilu. Sve su to nepotrebne radnje koje oduzimaju potencijal za neke smislenije i prijatnije radnje.

Ovde sam se dotakla metafore spavanja. Međutim da li su takva delovanja koja sam spomenula stvarno snolika to je pitanje. Ono na šta nas mudraci upozoravaju jeste da se disciplinujemo, usvojimo određene životne navike, kako bismo iskorenili tromost uma, jer ona ima brojne posledice, o čemu ću pisati malo niže.

“Sećanje je mentalno zadržavanje nekog svesnog iskustva.” (1.11)

Desikačar ovde dodaje da sva svesna iskustva bivaju sačuvana, i da nije moguće odrediti jesu li ona tačna ili netačna, nepotpuna ili zamišljena. Ovde smo se dotakli teme karme. Joga filozofija ima termin karmašaja, skladište karme. S obzirom da se karma prevodi kao delo, gotovo svako naše delo ima određenu posledicu. Ona može naići odmah ili imati odloženi efekat, i njena vrsta zavisi od naše namere i karaktera onoga što smo uradili. Dok god smo uspavani nećemo biti u stanju da promenimo svoju karmu, a situacije će nam se prosto dešavati i bićemo kao list na vetru.

Druga značajna tačka koju je Desikačar istakao govori o nemogućnosti utvrđivanja tačnosti određenog sećanja. S obzirom da svoj život živimo ukorenjeni u prošlosti, kroz vizuru prethodnih sudova o prirodi stvari, jako je bitno da osvestimo da one možda nisu baš onakve kako ih zamišljamo. Naša sećanja su često oblikovana emocijama. Uveličavamo neke segmente prošlosti dok druge odbacujemo kao nevažne i vremenom sećanje poprima drugačiji oblik. Koliko li je samo konflikata proizašlo iz toga?

Na kraju bih dodala Desikačarovu konstataciju da aktivnosti uma nije lako odvojiti, da se one prepliću i sve mogu imati varijabilno dejstvo, odnosno rezultirati povoljnom i nepovoljnom karmom. Nadam se da sam ovime otvorila neke teme za razmišljanje.

Desikačar. 2015. “Srce joge: Razvoj lične prakse“. Babun, Beograd.