Joga i prisutnost u trenutku

Nešto što joga instruktori često govore je “pratite disanje” i “budite prisutni u telu”. Čovek učen životom stiče mudrost da je sve prolazno. Međutim, paralelno sa time dolazi do jednog fenomena koji psiholozi nazivaju desenzitizacija. Mi se navikavamo na događaje i iskustva sa kojima smo u kontaktu, te svako slično iskustvo prestaje da nas draži. Ona polako u našoj “svesti” gube značaj, a životne boje prividno postaju bleđe. Nekada jurimo za intenzivnim iskustvima samo da bismo nešto osetili, ili suprotno tome bežimo u poznatu udobnost i letargiju, jer smo zaboravili kako da se sa intenzitetom nosimo.

Druga mudrost paradoksalna prethodnoj, ali podjednako bitna je da sve posmatramo kao da ga prvi put vidimo. Ovo je veština koja se vremenom razvija, a joga joj najčešće prilazi kroz svesnost o disanju i o telu, kao putem do svesnosti svoga bića. Osećajući sebe osećamo i trenutak, jer svaki put kada smo doživeli nešto intenzivno bili smo svesni i sopstvenih osećanja ili/i oseta u tom trenutku.

Postepeno stičemo moć uviđanja i primećujemo da je svaki trenutak poseban. Više uživamo u svakom od njih, jer i samo to prisustvo dodaje neobjašnjivi kvalitet našem osećaju. Razvijamo svest, jer kada nismo prisutni, kada stvari doživljavamo već viđenim, mi zapravo živimo u svetu iluzija. Naš um umesto da uviđa, mahom se bavi pretpostavljanjem, a često pogrešnim. Mi čak i ne možemo da potvrdimo ili opovrgnemo naše pretpostavke jer se prosto ne ulažemo u to. Zato je joga poziv u stvarnost, u sadašnji trenutak, u svest i prisustvo koje boji život svim svojim nijansama i sjajem.

Hvala svima koji čitaju i time mi daju vetar u leđa. 😉

Preporuka za čitanje:
Ekart Tol – “Moć sadašnjeg trenutka”
Desikačar – “Srce joge”

Slikao Stefan Jovanović
IG> @spark_visualart