Da bismo bilo šta uradili kvalitetno, neophodno je da dođemo do visokog nivoa usredsređenosti na to što radimo. Sposobnost koncentracije se, kao i sve, vežba. Koncentracija nam omogućuje dubinsko razumevanje bilo kog predmeta koji zahteva pažnju.
Joga nas stalno podseća na značaj usredsređivanja. Termin koji jogiji koriste je dharana. Prilikom joga prakse, instruktor nas poziva da posmatramo protok daha, aktivne delove tela ili neke druge, poput predela između obrva ili vrha nosa, koji se povezuju sa energetskim centrima.
Primenjujući koncentraciju vremenom ćemo bolje upoznati naše telo i njegovu vezu sa umom. Primetićemo, na primer, da trošimo više energije nego što je potrebno, nesvesno grčeći mišiće, usled određenih pokreta i emocija. Možemo i primetiti kako pod naporom ubrzavamo disanje, što nas nagoni da želimo što pre da izađemo iz asane ili neke životne situacije. Ako se još više skoncentrišemo, moći ćemo da osetimo strujanje energije, pa i da voljno utičemo na njen protok. Ovim vežbama smo u stanju, ne samo da sprečimo suvišno razlivanje energije, već i da pojačamo energiju.
Uz pomoć dharane učimo da budemo prisutni u trenutku. Mada je ova fraza postala izlizana zbog intenzivne upotrebe, svako ko je iskusio meditativno stanje razume njegovo značenje. Opšta je zabluda da je meditacija ograničena na sedenje u položaju lotosa zatvorenih očiju. Meditativnost je kvalitet, a moguće je biti meditativan u bilo kojoj situaciji. Ovime nikako ne umanjujem značaj standardne prakse. Meditativni položaji poput sukhasane, sidhasane i padmasane su najbolji za meditiranje, u mirnom okruženju, čime se drugi ometajući faktori udaljavaju.
Meditacija se naziva krunom joge, koja vodi u blaženstvo – samadhi. Međutim, da bismo do meditacije došli, neophodno je da razvijemo sposobnost dharane.
Podigni nivo svoje usredsređenosti. Pridruži se časovima i vežbaj s nama sve grane joge, kako asanu i pranajamu, tako i više stupnjeve poput dharane i meditacije.