Odavno sam u sebi prepoznala želju da pomažem. Jedna od glavnih motivacija u mom poslu jeste da ljude podstaknem da dođu na čistinu, mesto gde ostvaruju nove mogućnosti. Ta želja polazi iz činjenice da sam i sama prošla kroz periode letargije i zatočenosti u samoj sebi, kada mi je svaka promena u životu, koliko god snažno je želela i pokušavala da je ostvarim, delovala sve dalja. Nemoć da uradim nešto, nedostatak volje i istrajnosti, stvarali su veliki nemir u meni i uticali na moje samopouzdanje. Joga je bila moj spas, i mada rezultati nisu došli odmah, njihovi nagoveštaji i osećaj spokoja koji je pratio svaki čas zadržali su me na tom putu.
Društvo u kome živimo ne pruža nam baš mnogo motivacije. Ljudi na ulicama su mahom pognutih glava i naboranih čela. U mislima verovatno kritikuju onog drugog, nabacujući na njega odgovornost za sopstvena nezadovoljstva i neuspehe. Kao socijalno biće obdareno empatijom verujem da i tebe ovo pogađa kao i mene, makar na podsvesnom nivou. Poruka koju oni mahom šalju je da život nije prijatno iskustvo, da su stvari prosto takve kakve jesu i da ne možeš ništa da uradiš po tom pitanju. Iako sam doživela mnoge trenutke nemoći nikada se nisam predala. Sve je stvar percepcije, a na percepciju se može uticati. Zašto su svi petkom uveče u klubu srećni?
Šalu na stranu sada, postoje i druga sredstva. Joga je zapravo jedan veliki skup metoda usmerenih na harmonizaciju bića. Kao prizemna, iako duhovna veština, ona kaže raj je ovde i sada, unutar tebe, a samim tim i oko tebe. Kada promeniš sebe život će ti se takođe promeniti. Korak dalje je da poslušaš život i njegove promene, i da iz toga izvučeš kakve promene on traži od tebe. Možda sa razlogom čitaš ovaj tekst?
Svaki čovek je skup karakteristika i njihov zbir je ono što čini njegovu individualnost. Ta individualnost je ono čime mi doprinosimo zajednici planete Zemlje. Vrhunac našeg postojanja jeste da razvijemo individualnost, da odgovorimo na pitanje ko sam ja, uz shvatanje da je ono neodvojivo od ti. Bivajući ja u svom sjaju pomažem tebi, jer je to moj doprinos zajednici. Uz to ja ohrabrujem tebe da budeš fantastični ti, i ti to isto radiš za mene ispunjavajući svoju fantastičnu svrhu. Tako gradimo prelepu zajednicu zasnovanu na radu na sebi i uzajamnosti.
Uglavnom se nalazimo zarobljeni između toga šta društvo očekuje od nas i šta mi stvarno želimo. Potrebna nam je joga (čitaj jedinstvo) u našem životu, umesto rasparčanosti i rastrzanosti, usamljenosti. Pronalaženje mesta za sve delove nas, stvaranje, ne samo funkcionalne, već prelepe celine, jedinstvene i savršeno uklopljene, unutra i spolja, to je ono što nam donosi spokoj.
Zato te za kraj pitam ponovo, da li si pronašla/o jogu u svom životu?