O Bogu, Univerzumu i joga sutrama 1.25 – 1.28

Izbegavala sam da napišem ovaj tekst. Doživljavala sam ga kao prevelik zadatak, a pomalo mi se i žurilo na odmor. Ali misao je sazrela i delo je proisteklo iz nje. U narednim sutrama Patanđali govori o Bogu. Deo moje neradosti da pišem o ovoj temi krije se u tome što ne želim da namećem niti onima koji sa mnom vežbaju, a ni onima koji čitaju u šta oni treba da veruju. Joga, na kraju krajeva, nije religija i u jogi svako ima pravo na svog Boga, uz težnju ka “pravom” razumevanju, kakvo god ono bilo, i poštovanje 5 jama, moralnih kodeksa koji su deo gotovo svih kultura. Dodala bih i da poznajem mnoštvo ljudi koji se, prividno, ni ne bave razmišljanjima o svevišnjem, pa ipak žive vrlo svesno i savesno. Njihov odnos prema svetu dostojan je te reči.

Termin Bog mi nikada nije bio blizak, i zato upotrebljavam reč Univerzum. Dopada mi se jer ona podrazumeva jedno koje se proteže kroz mnoštvo. Takođe, ukazuje na zvezdani prostor koji me je uvek fascinirao svojom raznovrsnošću, tajnovitošću i lepotom. Tako doživljavam i ono što mnogi nazivaju Bogom, kao silu koja prevazilazi našu maštu i razumevanje. Smatram da su mnoge predstave o Bogu pojednostavljene, jer da smo sposobni da ga shvatimo naša istorija ne bi bila niz krvoprolića. Težili bismo harmoničnijim delima, jer sve što je stvoreno deo je stvoritelja. Stoga je za mene Univerzum sve ono što postoji i sistem koji ga prožima, čineći ovaj svet svetim, svesnim i vodeći nas u njegovom razumevanju (ali nikada, čini mi se, u potpunosti, jer onda igra ne bi ni postojala).

Drugi razlog zbog koga sam izbegavala da o ovome pišem je što sam sigurna da još nisam ni zagrebala područje razumevanja tog sveprisutnog jednog. Pored toga, moja odbojnost da se pozabavim ovom temom krije se i u tom velikom otporu prema religiji, a time i veri, prisutnom u globalnom društvu, koji je nastao kao posledica dogme koja je gušila ljudske slobode na mnogo polja, kao i napredak nauke, a dodala bih i etike u društvima širom sveta. Ovakva vrsta cenzure i nasilnog potiskivanja drugoga, nažalost, dešava se kada bilo koji pogled na svet postane dominantan i umisli da jedini zavređuje pravo na postojanje. Tako je danas nauka globalno na dominantnom tasu, ali pošto je svet u stanju neprestane fluktuacije i to će se jednom promeniti.

Dodala bih i da je moja želja da vrhovnu svest nazivam Univerzumom podstaknuta time da izbegnem dihotomiju koja se često javlja – podelu na sveto i profano, odnosno na više i niže, božansko i svetovno. Smatram da takva podela postoji samo u ljudskim glavama. Čini mi se da smo programirani na taj binarni pogled koji ne uviđa suštinu. Istakla sam već da je Univerzum jedno u mnoštvu, stoga je on i gore i dole. Mi smo Univerzum i zemlja je takođe sveta. Ophođenje prema životu i svemu što ga sačinjava kao vrednom značajno je kao i bilo koja duhovna praksa.

No, hajde da pređemo na Patanđalijeve spoznaje.

1.25 “On zna sve što ima da se zna.”


Ako smatramo da postoji ta univerzalna svest koju ja nazivam Univerzum, koja je kreirala sve beskrajne forme ovoga sveta, podrazumevamo i da iz tog izvora možemo da učimo o svetu. Šabloni su prisutni, na nama je da ih uočimo.

“Bog je večan. U stvari, on je krajnji učitelj. On je izvor vođstva za sve učitelje: prošle, sadašnje i buduće.” (1.26) Prokomentarisala bih ovde da je u davno vreme kada su ove sutre pisane nesumnjivo znatno manji broj ljudi bio u dodiru sa ovom veštinom nego danas. Uslovi života su bili drugačiji i samo su izuzetno retki ljudi imali priliku da budu učenici jogija. Ovaj pasus prenosi i duh kulture iz koje joga potiče, gde su učitelji bili vrlo poštovani i neverovatno posvećeni, živeći u udaljenom kutu prirode i u uslovima strogo prilagođenim takvom načinu života. Današnjica se umnogome razlikuje sa svojim diverzitetom obaveza i pretežno gradskim načinom života, te ekonomskom sferom. Ipak, iskreni učitelj joge jeste vođen tom višom svešću.

U knjizi “Srce joge” pre naredne sutre piše: “Kako da se odnosimo prema Bogu i kako da mu se obratimo?” (Desikačar. 2015., str. 155.) Dalje ide sutra:

1.27 “Na način koji najviše odgovara osobinama Boga.”


Ovde uviđam koliko je značajno razumevanje sanskrita za tumačenje. Za sada ćemo morati da se oslonimo na navedeni izvor. Ideja komunikacije sa Univerzumom vrlo mi je interesantna i privlačna, ali smatram da zahteva dosta pažnje. Iako imam mnoštvo dokaza da me nešto vodi kroz život i da sa mnom komunicira, ta komunikacija je vrlo simbolična i nimalo laka za tumačenje, upravo jer potiče iz izvora koji se proteže preko naših granica. Zato ne treba ni opsesivno mozgati, niti tumačiti simbole doslovno, jer to može biti veliko opterećenje za nervni sistem. Razumevanje je proces.

Ponovo, Desikačarove reči prethode sutri: “Kako da se odnosimo prema Bogu?” (Desikačar. 2015., str. 155.) Sutra sledi:

1.28 “Da bismo uspostavili odnos prema Bogu, neophodno je da Mu se redovno obraćamo na pravi način i da meditiramo na njegove osobine.”


Joga, kao ono što mnogi nazivaju put uma, podrazumeva mnoštvo kontemplacije. Dosta materijala za sada.


Reference:

Desikačar. 2015. “Srce joge: Razvoj lične prakse“. Babun, Beograd.