Koncentracija, samjama i samadi, joga sutre 3.1 – 3.13

Joga nastavlja da nas vodi u istraživanje viših aspekata uma. Hajde da vidimo šta naredna sutra kaže.

3.1 “Um je stekao sposobnost da bude usmeren (dharana) kad je okrenutost prema odabranom objektu moguća uprkos brojnim drugim potencijalnim objektima na dohvatu pojedinca.”

Život je pun izazova. U jednom trenutku donesemo neku odluku, ali desi se ovo i ono i predomislimo se. Usput racionalizujemo zašto je dobro da ipak ne iznesemo svoju odluku do kraja. Ali činjenica je sledeća: ili nismo dovoljno dobro promislili našu prvobitnu odluku, ili smo dopustili da nam nešto odvuče pažnju. U svakom slučaju, nismo skoncentrisali svoju pažnju, volju i energiju dovoljno. Zato joga naglašava disciplinu. Donošenje odluke zahteva i da je do kraja iznesemo.

3.2 “Tada mentalne aktivnosti čine neprekinut tok samo u odnosu na taj objekat.”

Joga inače svest opisuje kao mirnu vodu. Mentalne aktivnosti u toj alegoriji su kružni šabloni koji se pojavljuju na površini vode, kao kada ubacimo kamenčić u vodu. Kada stalno imamo upadice u misaoni tok, njegova energija slabi i naši dometi će biti upitni. S druge strane, ako uspemo da usmerimo svu svoju pažnju i energiju na određeni objekat, ostvarujemo taj neprekinuti tok. Da vidimo šta Patanđali dalje o tome govori.

(Pdf uvodnog dela ove knjige možeš pročitati ovde.)

Patandjalijeve joga sutre u Desikačarovoj knjizi Srce joge.

3.3 “Uskoro je pojedinac toliko uronio u objekat da ništa drugo osim poimanja nije očigledno. To je kao da je pojedinac izgubio sopstveni identitet. To je kompletno sjedinjenje sa objektom razumevanja (samadhi).”

Nisam doživela ovo retko stanje i ne mogu pisati o njemu direktno. Ali imala sam relativno slična iskustva. Dodala bih ovde da možda reči “izgubio sopstveni identitet” nisu baš odgovarajuće. Nije stvar u gubljenju sopstvenog identiteta, već o otkrivanju njegove ograničenosti. Mi poimamo mali deo sebe kao ja. Da li možeš da osetiš svoje unutrašnje organe kao ja? Možda ih na mentalnom planu poimaš kao ja. Ali da li doživljavaš kolonije mikroorganizama kao ja? Ako ne, zašto? One su neophodne za funkcionisanje tvojih unutrašnjih organa. Ako izađu iz balansa stvaraju ozbiljne poremećaje. Ako da, šta to znači? Šta je još ja, a da nije baš potpuno ja? Da li su moja prošla iskustva ja? S obzirom da su drugi ljudi sastavni deo njih, jesu li i oni ja? Takođe, pojedini aspekti naših ličnosti nastali su zahvaljujući drugim ljudima, recimo roditeljima. Kako onda možemo govoriti o nekom tako čvrsto razgraničenom ja.

Ovo što pišem sada je filozofija. Samadhi, sa druge strane, je neposredno iskustvo koje zauvek menja pojedinca. Ono je krajnji cilj kome joga teži, potpuno jedinstvo sa kosmosom. Iskustvo toliko duboko da u svakom trenutku oseća realnost jednog nepodeljenog sopstva. Do tada to su samo reči.

3.4 “Kada se ti procesi stalno i isključivo primenjuju na isti objekat, to se naziva samjama.”

Samjama je dakle intenzivno usmerena koncentracija i kontemplacija na određenu temu, odnosno objekat.

3.5 “Samjama na odabrani objekat vodi sveobuhvatnom poznavanju tog objekata u svim njegovim aspektima.”

Samjama je poput neke supermoći jogija. I ovde vidimo da je joga, pre svega, put uma, mada se koristi brojnim telesnim tehnikama.

3.6 Samjama mora da se razvija postepeno.”

Da li je Patanđali hteo ovde da naglasi neophodnost discipline? Ili da upozori aspirante da se ne zaleću kako ne bi upali u zablude, misleći da su otkrili sve što ima da se zna o određenoj temi, a zapravo se zamrsili u tome šta im se sviđa da veruju?

3.7 “U poređenju sa prvih pet komponenti joge, naredne tri su komplikovanije.”

Komponente joge redom su:

  1. Jama: kodeks postupanja prema okruženju;
  2. Nijama: kodeks odnošenja prema sebi;
  3. Asana: telesni položaji;
  4. Pranajama: tehnike disanja;
  5. Pratjahara: povlačenje čula;
  6. Dharana;
  7. Djana: meditacija;
  8. Samadi.

A zašto su naredne komplikovanije? Zato što je priroda uma nestalna, a svaki uspeh na ovom polju stiče se kroćenjem uma. Više o prethodnim komponentama joge možeš pročitati ovde i ovde.

3.8 “Stanje u kojem um nema utisaka nikakve vrste i ništa nije van njegovog domašaja (nirbiđa samadi) je složenije od stanja usmeravanja uma na neki objekat (samadi).”

Kao što moj učitelj joge Dragan Lončar kaže, um je poput nekog psa. On mora stalno da glođe kosku. Stalno nešto prežvakava, razmišlja. On tvrdi da, većina ljudi kada se oslobodi misli tone u stanje nesvesnog, jer im um nije kadar da to podnese. Zato je nirbiđa samadi sledeći korak. Nirbiđa znači bez semena. S obzirom da u našem svetu deluje zakon uzroka i posledice, svaka naša misao ima određeni odjek, posledicu. U joga filozofiji kaže se da svako od nas ima karmašaju, skladište karme, koje skladišti seme karme koje još nije, ili je već krenulo da klija i raste. Stanje uma koje je potpuno čisto, kakvo se javlja u nirbiđa samadiju, oslobođeno je od karme. Čovek je oslobođen od sudbine, karme.

3.9 “Um može da ima dva stanja zasnovana na dve različite sklonosti. To su rastrojenost i pažnja. U bilo kom datom trenutku, međutim, samo jedno stanje preovlađuje i to stanje utiče na ponašanje, stavove i izražavanje pojedinca.”

Ova sutra je genijalna. Ne ostavlja prostora za zavaravanje, prosto ili smo rastrojeni ili budni. Svako od nas je, verujem, bar nekada doživeo to stanje potpune pribranosti. Zahvaljujući tome čitava naša pojava postaje oličenje mira i mudrosti.

3.10 “Pomoću stalne i neprekidne vežbe um može da ostane u stanju pažnje dugo vremena.”

Ponovo se naglašava disciplina. Vežba čini majstora.

3.11 “Um osciluje između intenzivne koncentracije i stanja u kojem razni objekti mogu da mu privuku pažnju.”

3.12 “Um dostiže stanje u kojem je veza sa objektom dosledna i stalna. Ometanja prestaju da se javljaju.”

Ovo je logičan naredni korak.

3.13 “Pošto je utvrđeno da um ima različita stanja (u skladu sa kojima se javljaju razni stavovi, mogućnosti i obrasci ponašanja pojedinca), može se takođe reći da se takve promene mogu javiti i u svim objektima opažanja i u čulima. Te promene mogu da budu na različitim nivoima i na njih mogu da utiču spoljašnje sile, kao što je vreme ili naša inteligencija.”

Istočnjačka filozofija voli da naglašava prirodu sveta kao promenljivu. Naš ego se lepi za poznato, jer je njegova najdublja priroda nesigurna. Dok je u poznatom naučio kako da se snalazi, nepoznato donosi tu nesigurnost i strah. Ali kada se stvari ne menjaju, ego i dalje strahuje jer po svaku cenu želi da zadrži stvari kakve su trenutno. Suočavanje sa neminovnošću promena pomoći će nam da se pomirimo sa svetom i sa sobom.

Čovekova inteligencija i te kako je uticala na promenu naše planete. Mnogi smatraju da smo u vremenu koje testira našu sposobnost da napravimo naredni skok u svesti. Lično ne mogu da tvrdim da se bližimo apokalipsi ili zlatnom dobu. Ono što mogu sa sigurnošću da kažem je sada dobro vreme za podizanje svesti. Šta ti misliš?

Ako se slažeš, pružam ti alate koji meni služe u podizanju svesti, teoretski i praktično. Teorija ti je dostupna na ovom sajtu. A za praksu me možeš kontaktirati.

Reference:

Desikačar. 2015. “Srce joge: Razvoj lične prakse“. Babun, Beograd.