Porođaj u bolnici – kako izgleda? Ovo pitanje je značajno za svaku trudnicu jer pomaže u psihološkoj pripremi. Razumem ako se bojiš, i ako možda ne želiš da čuješ lična iskustva drugih žena. Ovaj tekst je više faktografski i pružiće ti uvid, kao i konkretne instrukcije koje je dala babica Divna Miljkovića, sa višedecenijskim iskustvom pomaganja ženama pri porođaju.
Krenućemo od početka, simptoma koji nam javljaju da je porođaj blizu.
Simptomi koji prethode porođaju
Nekoliko je ukazatelja da će se porođaj uskoro desiti. Jedan od njih je ispadanje krvavo-sluzavog čepa. To signalizira da će se porođaj dogoditi u rasponu od nekoliko sati do nekoliko dana. Naredni signal je iz mnogih filmova poznato pucanje vodenjaka, koje može biti potpuno ili delimično.
Kada je delimično pucanje u pitanju pojavljuje se mala količina plodove vode. Ipak, ne možemo biti sigurne jer se može pobrkati sa nevoljnim mokrenjem. Postoji, međutim, nekoliko metoda koje je babica Divna predložila kao test. U roku od sat vremena na svakih 5 minuta menjamo uloške, da bismo proverile koliko su natopljeni. Ukoliko je 6 ili više njih vlažno znači da je delimično pukao vodenjak; u suprotnom je lažna uzbuna. Ako smo dobile prvi rezultat najbolje je da testiramo još jednom. Menjamo uloške u stojećem položaju na 5 minuta u roku od pola sata. U slučaju da su natopljeni obratićemo se ginekologu ili babici.
U slučaju potpunog pucanja ističe između pola litra i litre tečnosti. Ako to primetite opustite se, saberite misli i prihvatite da porođaj počinje. Možete odležati pola sata i čuti se sa ginekologom ili babicom. Ako se desi napolju odmirujte naslonjene na zid i uradite isto. U većini porođaja kroz pola sata do 45 minuta od prskanja vodenjaka krenuće i 1. porođajne kontrakcije, koje su svakako naš 3. ukazatelj.
Kada bi trebalo krenuti u porodilište u slučaju kontrakcija
U slučaju da su jedini signal kontrakcije oslušnućemo kako napreduju i odlučiti kada je pravi trenutak za odlazak u porodilište. Poželjno je da ne žurimo sa odlaskom da lekarske intervencije ne bi ubrzale prirodan tok porođaja. Za prvorotke je preporučljivo da nakon 20 kontrakcija sa pauzom kraćom od 10 minuta između njih (5-8 minuta) krenu u porodilište. Kod drugorotki je slučaj malo drugačiji – nakon 10 kontrakcija sa pauzom kraćom od 30 minuta. Kod narednih porođaja sve se odvija znatno brže.
Kada stignemo na prijem odeljenja porodilišta, nakon pregleda pitamo kolika je dilatacija. Tako otprilike znamo u kojoj smo fazi i kako da se ponašamo. Nakon prijema u porodilište sledi tzv. sanitarna obrada koja obuhvata klizmu, brijanje, uzimanje karličnih mera santimetrom i pelvimetrom, ponekad i uzimanje stolice ili rektalnog brisa. Za to vreme mi pratimo svoje kontrakcije. Tražimo onu koja se pojavljuje 10 i više puta uzastopno, na isti način i u istom delu tela. Ona će nas pratiti do kraja porođaja.
Kontrakcije
Kontrakcije materice su preduslov za porođaj. Na taj način telo istiskuje bebu i pomaže joj da se otisne u svet. Mesto gde ih žena oseća kao i intenzitet, varira od žene do žene. Postoji mnogo tipova kontrakcija i one se razlikuju od mesta gde se one osećaju. Najčešća je menstrualna i većina žena je upoznata sa tim osećajem bola u donjem stomaku.
Dok doživljava kontrakcije žena će istovremeno imati osećaj subjektivnog rasta i stvrdnjavanja čitavog stomaka. Kulminacija se javlja u određenom delu tela, često tamo gde se javio minimum osetljivosti, ali može i na drugom mestu. Osim u predelu donjeg stomaka neke žene mogu osećati kontrakcije u čitavom stomaku. Takođe, mogu se osetiti u krstima, kukovima, u predelu analnog otvora i/ili bešike. Kod nekih žena javljaju se mešani tipovi kontrakcija gde se one osećaju na jednom mestu pa na drugom. Babice i doktori obično kažu da nam doživljaj pri menstruaciji može reći kakav će nam biti porođaj. Kontrakcije koje se najčešće javljaju su menstrualne i krsne.
3 mešanja koja očekujemo:
- Istovremena
Ovo je tip mešanja koji se po Divni Miljković često javlja. Minimum osetljivosti je ovde lociran u malom stomaku i u krstima. Dok opažamo subjektivni rast i stvrdnjavanje stomaka, kulminacija se doživljava tamo gde je i počela, u malom stomaku i krstima. Poželjno je da smo u dobroj kondiciji i da smo uvežbale 2. tip disanja dobro. - Naizmenična
Ovde se smenjuju krsni i menstrualni tip kontrakcije. Minimum osetljivosti je u malom stomaku. Dok pratimo subjektivni doživljaj rasta i stvrdnjavanja stomaka, kulminacija se dešava tamo gde je krenula. Sledi pauza, a zatim je minimum osetljivosti u krstima, i pored tih subjektivnih doživljaja kulminacija će takođe biti u krstima. Pauze će se skraćivati i kontrakcije će biti sve češće, duže i jače, dok ne primetimo da nema pauza. Takođe je poželjna dobra kondicija i 2. tip disanja. - Sa udarima na analni otvor, ređe i bešiku ili obostrano.
Ovo je takođe čest tip. Minimum osetljivosti osećamo u malom stomaku i uz pomenute subjektivne doživljaje kulminaciju doživljavamo u krstima. Posle ovih kontrakcija najčešće sledi rapidan porođaj. Disanje i masaže će nam pomoći da se opustimo. Koji god tip mešanja da nam se javlja, u vrhuncu primenjujemo 3. tip disanja. Zašto? Zato što nam on daje veliku količinu energije i ujedno nas opušta.
Neregularnosti kod kontrakcija
Moguće su i neke neregularnosti kod kontrakcija. To su nepravilni vremenski intervali između njih, zatim izostajanje subjektivnog rasta i stvrdnjavanja stomaka. Takođe, moguće je izostajanja rapidnog porođaja i pored kontrakcija koje su praćene osećajem udara na anus i bešiku. U slučaju izostajanja pomenutog stvrdnjavanja stomaka i osećaja rasta joga savetuje da ga zamislimo. Ako nam to ne polazi za rukom svakako ćemo primenjivati odgovarajući tip disanja.
Do dilatacije od 2 i po do 3 prsta preporučljivo je da se psihološki savlađujemo i fizički opuštamo. Ujedno posmatramo svoje doživljaje i da normalno dišemo. Ovaj metod babica Divna Miljković naziva ekonomisanjem aduta. Ekonomisanje nam je bitno jer će doći trenuci kada će nam biti potrebniji i bolje je da se ne prezasitimo. Tek nakon toga možemo krenuti sa 3 tipa disanja, jedan po jedan. Značajno je da znamo da se prvorotka otvara za pola prsta do 1 između 2 pregleda lekara. U slučaju višerotke otvaranje je 1 do 1 i po prst između dva pregleda. Period između lekarskih pregleda traje između 2 i 2 i po sata.
A koliko traje porođaj?
Dužina porođaja
- Prosečan porođaj kod prvorotki traje od 8 do 12 sati, dok kod višerotki traje od 4 do 6 sati. Iako postoji mogućnost da se porodimo brže, na takozvani rapidan način, pripremamo se za prosečan porođaj. Poželjno je međutim da vizualizujemo porođaj kakvom se nadamo.
- Rapidan porođaj za prvorotke traje između 2 i 6 sati. Kod višerotki traje od 1 do 3 sata. Pratimo gore navedene preporuke za vreme odlaska u porodilište, koje se razlikuju kod prvorotki i višerotki.
Na putu do porodilišta dogodiće se mnoštvo burnih kontrakcija. Ukoliko ne možemo da ih savladamo psihološki, niti 1. tipom disanja, savladati 2. tipom. Kada stignemo na prijem insistiramo na lekarskoj pažnji. Nije am u interesu da gubimo vreme u sobama za prijem i klizmu, već da budemo u porođajnoj sali. Zvaćemo doktora i babice, i reći im da imamo jake kontrakcije.
Duži tipovi porođaja
Porođaj u rigidnost obično traje od 2 do 12 sati ali može i duže. Odvija se bez dodavanja lekova i bez oka lekara. Isto pravilo važi za odlazak ka porodilištu, kao što sam iznad navela. Potrebno je vreme da se grlić opusti. Zato, ukoliko smo mlađi i stanujemo nedaleko, i ako je vodenjak ceo a tonovi ploda dobri, možemo otići kući. U drugom slučaju idemo na patologiju trudnoće.
Kontrakcije u rigidnosti porodilja ne oseća ali za bebu su stresne. Uključićemo 1. tip disanja zbog bebe, preventivno, kako bismo joj pomogle da se smiri. U prvih 12 sati disaćemo 1. tipom na svaku 3., a nakon 12 sati na svaku kontrakciju. Ostajemo mirne psihički jer u 99% slučajeva nakon porođaja u rigidnosti sledi rapidan porođaj. Kod ovog tipa porođaja ako nam se piški otići ćemo do toaleta. U prvih 12 sati odbijamo hranu, ali nakon 12 sati poješćemo nešto lagano poput supe, keksa ili šolje jogurta. Tako prikupiljamo snagu da izvedemo porođaj do kraja.
Ako kod kuće dođe do porođaja u rigidnosti te prskanja vodenjaka , isto se odleži pola sata i bez pranja. U porodilište se kreće u slučaju jačih kontrakcija, i koristićemo pomenute tipove disanja.
Ako smo na patologiji trudnoće i imamo jače kontrakcije, u slučaju da smo prvorotka čekamo 2 sata pa zovemo doktora, a višerotka sat vremena.
Produženi porođaj
Naredni tip je produženi porođaj. Kod prvorotki on traje od 12 do 24 sata, a kod višerotki od 6 do 12, uz stalno dodavanje lekova i nadzor lekara. Kao i uvek, slušamo kontrakcije i dišemo u skladu. Okrenućemo se na stranu gde je doktor slušao tonove ploda. Za otvaranje od oko pola prsta u ovom slučaju je potrebno 6, 8 ili 12 sati. Sve vreme ćemo disati sa željom da rodimo bebu sa dobrim ocenama, i izbegnemo intervenciju kao što je vakuum ili forceps i eventualne traume.
I ovde bi bilo idealno da do dilatacije od 2 i po do 3 prsta i prokidanja vodenjaka, i naravno u slučaju da se sve odvija kako treba – da su tonovi ploda u redu, da je plodova voda bistra i da bebina glava prednjači, ekonomišemo sa našim resursima, tj. da umesto disanja primenjujemo psihološko savlađivanje. Kada to više ne možemo, primenjujemo 1. tip disanja, ali prvo na svaku 3. kontrakciju, pa na svaku 2., i zatim na svaku kontrakciju. Potom prelazimo na 2. tip disanja, a u fazi mešanja na 3. tip. U pauzama između disaćemo 1. tipom preventivno, u slučaju da je plodova voda zelena, da su tonovi ploda loši i da beba prednjači karlicom.
Kako da se namestimo za pregled lekara?
Za pregled lekara nameštamo se tako što legnemo na leđa, noge savijemo u kolenima, postavljamo pesnice ispod zadnjice, razmaknemo noge koliko možemo i napnemo se kao kada piškimo, da bismo učinile pregled bržim i lakšim. Lekari će dodavati lekove oralno, intravenski ili muskulatorno/vaginalno/kombinovano onda kada su kontrakcije jače, duže i češće. Po jačini kontrakcija odabraćemo odgovarajući tip disanja.
Poželjno je da smo dobro uvežbale tipove disanja, tako da su nam oni postali uslovni refleks, jer su šanse da ćemo moći trezveno da razmišljamo male. Dobro bi bilo da imamo kondiciju i da smo naučile kako da se opustimo, u čemu nam dodatnu pomoć mogu joga nidra i masaža. Pratićemo osećaje i reagovati odgovarajućim disanjem.
Obično pri dilataciji od 2 i po do 3 prsta sledi prokidanje vodenjaka, i korisno je da znamo da to ne boli jer nije inervisan. Takođe, postaviće nam lopatu ispod guze. Ukoliko lekar ne prokine vodenjak verovatno nešto zapinje, i u tom slučaju dišemo preventivno zbog bebe, tako što u pauzi dišemo 1. tip disanja, a u kontrakciji kako ona nalaže.
Kada nas u disanju automatski prekine udar na anus i bešiku znamo da je otpočela faza mešanja, koju čine kontrakcije i naponi. Spomenuli smo već šta su kontrakcije. Naponi, međutim, se dešavaju kada beba izvrši pritisak na predeo anusa, na šta telo žene reaguje bezvoljnim, refleksnim kontrakcijama dijafragme i trbušnih mišića.
Faza mešanja
Kada otpočne ova faza, sačekaćemo pauzu koja se javlja između kontrakcija i pozovaćemo babicu ili lekara. Suzdržavamo se dok neko od njih ne dođe jer ne želimo da se pocepamo. Zovemo lekara govoreći da su naponi počeli. U ovoj fazi koristimo 3. tip disanja koji nam je postao uslovni refleks, i pratimo kada je ovaj dah potreban. Doktor ovde obično kaže: “Okrenite se na stranu i nemojte se napinjati”, ili :”Neće još to”. Dišemo 3. tip disanja u prvih sat vremena i masiramo se. Nakon 1 sata okrenemo se na svakih 15 minuta na 2. stranu, kako bismo potpomogle prirodnu rotaciju ploda, i sada dišemo i u pauzi 1. tip, a u kontrakciji 3. tip.
Osluškujemo svaki sledeći napon. Svaki je jači od prethodnog dok se beba spušta u porođajni kanal. Posle faze mešanja obično doživimo pauzu, oko 1 minuta. Zvaćemo doktora ili babicu objašnajvajući da imamo jake napone, a osećaj je da nam se ide do toaleta na duže. Ako nema nikoga suzdržavamo se, i uporno zovemo.
Kada nas lekar pregleda i ustanovi kompletnu dilataciju, ali dodajući da je beba visoko, govorimo mu da smo pripremljena trudnica i da možemo da spustimo bebu. Za ovo će biti potrebna još otprilike 2 do 3 napona i oko sat vremena. Ponovo ćemo se okrenuti na stranu na kojoj je lekar slušao tonove ploda, i poželjno je da zauzmemo sledeći položaj: da podignemo nogu savijenu u kolenu, i gornjom rukom obuhvatimo koleno savijene noge, a donjom se držimo za šipku ili kaiš, i spustimo glavu na grudi. Ovaj položaj često radimo na časovima prenatal joge, i to je varijacija anantasane. Duboko udahnemo i napinjemo. 1 napon traje u proseku 1 minut.
Drugo porođajno doba
Lekar je obično levo a babica desno. Obično nam urade epiziotomija koja uglavnom ne boli, ali ako babica kaže možemo proći i bez epiziotomije. Napnemo se blago (ne smemo jako da bismo izbegle cepanje) i uz babicinu sugestiju da dišemo – dahćemo. Osećaj je sličan blagoj napetosti polnih organa, sa trajanjem od 20 do 30 sekundi. Legnemo na leđa, noge postavimo na nogare, uhvatimo se za šipke ili nogare (dokazano je da stezanje šaka daje dodatnu snagu) i snažno se napinjemo da izbacimo bebu iz 2-3 napona. Iiii… beba dolazi na svet! Medicinsko osoblje će preseći pupčanu vrpcu, a bebu odneti na kupanje.
Treće porođajno doba
Posle 15 do 30 min rađa se i posteljica, pri čemu nam babica pomaže. Ako nije cela, radi se revizija materice u totalnoj anesteziji, a ako je cela radi se ušivanje epiziotomije u lokalnoj anesteziji. 2 sata nakon porođaja pratićemo krvarenje. Normalno krvarenje je u okviru 1 uloška, a ukoliko je veće zovemo osoblje da nas pregledaju.
Ovo je pregled toga kako se odvija porođaj u bolničkim uslovima, onako kako ga je prikazala Divna babica. Nadam se da će on, zajedno sa instukcijama, biti od koristi tebi kao budućoj porodilji. U nekom narednom tekstu izložiću Divnin opis kućnog porođaja.
Želiš da se pripremiš za porođaj? Moji časovi prenatal joge obuhvataju i psihofizičku pripremu. Saznaj više o tome.