Joga sutre 1.7, 1.8 i 1.9 – razumevanje, zabluda i mašta

U nekoj od prethodnih objava na društvenim mrežama navela sam 5 aktivnosti uma, pobrojane u Joga sutrama. Na prethodnim časovima obrađivali smo sutru 1.7, 1.8 i 1.9. Krećemo od prve:

1.7 “Razumevanje je zasnovano na direktnom posmatranju objekta, zaključivanju i oslanjanju na pouzdane autoritete.”
Uz pomoć naših čula mi dobijamo informacije o svetu koje dalje obrađujemo i stvaramo zaključke o njemu. Međutim, kada te informacije izostaju ili su nepotpune, možemo se poslužiti drugim izvorima, odnosno možemo se, kako to Desikačar kaže: “(osloniti) na pouzdane autoritete, kao što su neki pisani tekst ili osoba u koju se ima poverenja” (149. str., Desikačar). Tako se razvila nauka, kao i moral uostalom. Svet kakav poznajemo zavisi od kolektivnog znanja koje se sakupljalo otkako civilizacija postoji. Ali i pored toga što nam može biti od koristi da se “oslanjamo na autoritete” korisno je i da vežbamo svoj misaoni aparat, analizirajući i preispitujući. Slepo praćenje rezultiralo je kroz istoriju mnogim razaranjima.

1.8 “Zabluda je takvo razumevanje za koje se smatra da je ispravno, dok povoljnije okolnosti ne otkriju stvarnu prirodu objekta.”
Kada raspolažemo nepotpunim ili netačnim informacijama, ili nas nešto, kao što su recimo naše želje i emocije ili neki spoljašnji utisci, ometa u misaonom procesu, rezultat će najverovatnije biti pogrešan. Zato joga kroz telesne vežbe, zatim vežbe disanja, povlačenja čula i koncentracije (kao i razne druge metode) pokušava da pripitomi um, umirujući ga, usmeravajući i oslobađajući ga od nečistoća, kako bi svetlost spoznaje kroz njega prodrla. Bitno je održavati um otvorenim za nova saznanja, ne vezivati se čvrsto za svoje stavove, već biti u stanju prisutnosti i opažanja. Ovo je najbolji savet za rad na sebi. Kada se čovek zatvori za mogućnosti i drži se svojih principa slepo, ne podešavajući ih ni najmanje, uprkos tome što nailazi na trenje u tim oblastima života, tada on propušta priliku za rast i život će samo nastaviti da ga šamara.

Navešću poznatu priču na tu temu: “Jednog dana čovek se davio u vodi. Naišao je čovek u čamcu i pitao: <Treba li ti pomoć?> On odgovori: <Ne, Bog će mi pomoći.> Naišao je još jedan čamac: <Treba li ti pomoć>, upita ga čovek iz čamca. On mu reče: <Ne hvala, Bog će mi pomoći.> Onda se udavio i otišao u raj, i pitao Boga: <Bože, zašto me nisi spasio?> A Bog mu je odgovorio: <Poslao sam ti dva velika čamca, tupane.>”

1.9 “Mašta (imaginacija) je razumevanje nekog objekta zasnovano samo na rečima i iskazima, čak iako je objekt odsutan.”
Desikačar u tumačenju ove sutre navodi: “To se događa u odsustvu bilo kakvog direktnog opažanja. Oslanjanje na smisao, konotacije ili implikacije opisa vodi imaginaciju ka razumevanju. Imaginaciji se može još pomoći ako se reči koriste poetski ili literarno. Ona može takođe da se javi na druge načine, kao snovi, osećaji i osećanja. Prošla iskustva, sačuvana u pamćenju, često doprinose toj mentalnoj aktivnosti.” (150. str., Desikačar) Na osnovu ovoga vidimo da su ispoljavanja mašte raznovrsna. Mašta je sredstvo koje nam može biti od izuzetne koristi. Ona nam može pomoći da razumemo svet ili čak da ga kreiramo ukoliko smo umešni. Međutim ona može i raditi protiv nas, posebno kada su u nama pohranjeni jaki emotivni naboji, često neprijatnog karaktera, kojima se stalno vraćamo. Recimo neko nas je uvredio i onda iznova i iznova zamišljamo šta smo mogli toj osobi da odgovorimo i kako da se prema njoj postavimo. Ovakva neukroćena mašta samo nas truje neprijatnim emocijama i vezuje nas za nešto što više ne postoji. Gurđijev recimo smatra da se maštanje treba ukloniti, ali pritom verovatno misli na ovakvo mehaničko maštanje. Ukoliko svoju imaginaciju koristimo svesno ona nam može biti od izuzetne koristi. Recimo na početku svoje karijere kao joga instruktora, da bih umanjila tremu pripremala sam se tako što sam detaljno osmišljavala čas, moje instrukcije i izgled sale sa vežbačima. To mi je pomagalo da mi situacija u koju ulazim deluje poznato i samim tim manje strašno. Imaginacijom mi možemo i prizvati željeni događaj u svoj život, ali o tome ću pisati drugom prilikom.

Naposletku bih ponovo podvukla svesnost kao najboljeg saputnika na stazi ličnog razvoja. Iznova i iznova podsećamo sebe da primećujemo svoje telo, misli, emocije, svoje reakcije i postupke. Vremenom će naše opažanje biti obuhvatnije i moći ćemo da vladamo sobom skladnije. Dodala bih za kraj da treba pri tome da ostanemo prijateljski nastrojeni prema sebi, strpljivi, nežni ali predani. Kao što je Buda (navodno) rekao: “Moje nesavršenosti su beskonačne. Zaklinjem se da ću ih sve prevazići.” (iz filma “Inner worlds, outer worlds).

Izvori:

https://www.youtube.com/results?search_query=inner+worlds+outer+worlds
https://www.youtube.com/watch?v=OSDCD-TOVYI
Desikačar. 2015. “Srce joge: Razvoj lične prakse“. Babun, Beograd.