Fiziološki aspekat telesnog držanja i joga

U svom prvom tekstu na temu telesnog držanja navela sam 5 aspekata istog. Dolazimo do 4. teze – “nepravilan stav ima tendenciju da se vremenom kvari i dalje nepovoljno utiče na našu kičmu, zglobove, mišiće…” (https://myrtleyoga.com/2020/11/04/drzanje-tela-iz-antropoloske-psiholoske-i-jogicke-perspektive/) Dakle, osim pomenutih psiholoških i antropoloških aspekata, značajan je i fiziološki. Joga kao holistička disciplina ne može zanemariti nijedan aspekat, već problemu prilazi sa svih strana.

Joga se bazira na premisi da sve je jedno i sve je povezano. Kada govorimo o našem telu, zaključili smo da je ono pod uticajem našeg psihološkog stanja, ali i naše sredine. Fiziološki gledano telo je sistem, unutar koga funkcionišu brojni sistemi i međusobno se prepliću. Nijedan se deo ne može posmatrati kao odvojen od drugog, iako autonomija u određenoj meri postoji.

U mišićnom sistemu postoji pravilo agoniste i antagoniste. Kada je jedan mišić (agonist) aktivan, onaj preko puta (antagonist) je opušten i obrnuto. Kada se istežemo mi zapravo opuštamo mišiće. Stoga, kada je jedan mišić stegnut i skraćen, onaj preko puta je preterano izdužen (odnosno vezivno tkivo koje ga okružuje je, ali o tome ću pisati malo niže) i oslabljen. Telo time stvara tendenciju da se oslanja na mišiće koji su jači, one koji su navikli na stres, a štedi one koji su oslabljeni, dalje ih slabeći. To je negativan aspekat homeostaze – mi nesvesno izbegavamo promenu jer je za nju potreban dodatan napor. Skraćeni mišići se time sve više skraćuju a produženi produžavaju. Zato treba svesno da prilazimo vežbanju i poželjno je da imamo instruktora koji će nas na to podsećati.

Objasniću ovo na toliko važnom primeru grudnog koša i gornjih leđa. Prilikom pravilnog stava kičma je izdužena, grudi su raširene, a ramena su zarolana unazad i spuštena. U tom položaju mišići gornjih leđa su aktivni što ih jača. Istovremeno se istežu mišići prekoputa – međurebarni mišići. Ukoliko imamo tendenciju da se grbimo, mi istežemo deo gornjih leđa i slabimo te mišiće, a grčimo mišiće između rebara. Mišići čak mogu od preteranog grčenja, umesto da jačaju, da gube na snazi, jer je njihova pokretljivost time smanjena. Održavanje kičme pravom postaje nam sve teže. Skupljamo prostor namenjen za pluća, ograničavajući time dah, koji našem telu pruža neophodne sastojke, kao i energiju, ali ima i umirujući potencijal. To dovodi do bezvoljnosti i uznemirenosti. Stvaraju se bolovi u leđima, vratu, ramenima, glavobolje, a vremenom može doći i do pojave različitih poremećaja kičmenog stuba.

Stegnuti mišići remete poravnatost i izbalansiranost tela. Kao što sam ranije spominjala, najčešće grčimo mišiće nesvesno, prebacujući psihološki stres na telo. To nam pruža lažan osećaj kontrole. Istezanje tih često zgrčenih delova tela je posebno bitno, jer dovodi krv punu nutritienata i kiseonika u njega i time ih hrani i održava mladim. Unutrašnji organi se takođe napajaju krvlju i njihova funkcija se može umanjiti zbog nepravilnog protoka, nastalog usled nepravilnog držanja. Dokazano je da vežbanjem čak možemo ojačati i najgušća tkiva, poput koštanih.

Pomenula sam gore da se mišići zapravo ne istežu, već se opuštaju. Glavnu ulogu u istezanju igraju fascije. Fascije su vezivna tkiva koja prožimaju i povezuju čitavo naše telo. Opuštanje mišića dozvoljava fascijama, koja okružuju mišićna vlakna i sa njima su povezana, da se istegnu. Istezanje fascije proizvodi karakterističan osećaj toplote, a ponekad i “pečenja”. Pečenje treba da se oseća unutar mišića, a nikako na mišićnim pripojima. Fascije, mreža koja povezuje i omogućuje protok informacija kroz celo telo, su razlog zbog kog se pretrpljen stres u jednom delu tela može manifestovati u drugi. Prema izvorima, fascije se stežu kako bi pomogle mišićima da se nose sa stresom.

Parafraziraću dr Tomasa Findlija u njegovom navođenju primera koji bi dočarao međusobnu povezanost tela putem fascija. Sedeći na stolici sa savijenim kolenima ispravljajte i savijajte stopalo. Zatim ispravljenu nogu položite na sto ispred sebe i ponovite pokret stopalom. Stopalo će se manje pomerati. Sada savijajte trup ka nozi i ponovo pomerajte stopalo. Pokret je još više ograničen. Spustite glavu sada i osetićete zatezanje u zadnjoj strani noge. Ovo pokazuje koliko je naše telo povezano, mada je sistem verovatno daleko složeniji nego što možemo da zamislimo.

Zanimljivo je da se fascije u značajnoj meri sastoje od kolagena. Poznato nam je da se kolagen koristi u tretmanima za održavanje mladolikosti kože. Primećujemo da jogiji uglavnom izgledaju dosta mlađe od svojih vršnjaka. Na osnovu toga možemo zaključiti da istezanje podstiče stvaranje i raspoređivanje hranljivih materija i održava naše telo mladim. Nije zanemarljivo ni to da su jogiji uglavnom opušteni i u psihološkom smislu, da gaje prijatne misli, te ih to napaja takođe. Mnogo je još razloga za praktikovanje joge. Trudim se da ih obrazložim koliko god sam u mogućnosti. =)

Slikao Stefan Jovanović (@spark_visualart).

Izvori:
1. https://deeprecovery.com/understanding-fascia/
2. Stiles, Mukunda. ‘‘Structural Yoga Therapy: Adapting to the Individual”. 2005.
3. Predavanja Dragana i Ivane Lončar na kursu za joga instruktora u Vidya Yoga školi (https://www.vidyayoga.net).