Dometi i metode joge, sutre 2.25-2.29

Metode joge su mnogobrojne, ali one imaju jedan cilj. Redovi pred tobom otkriće ti koji.

U prethodnim tekstovima o Patanđalijevim joga sutrama naveli smo da je osnovno stremljenje joge i života jednog jogija – sloboda. U predstojećem tekstu bavićemo se time šta je glavna prepreka na putu slobode, i koje metode joga pruža u svom nastojanju ka njoj.

Ovo je po meni najvažniji segment priče o jogi, jer bez znanja o svim njenih 8 osnovnih grupa metoda, odnosno 8 grana, ne možemo razumeti jogu.

Nastavimo dalje niz joga nisku (sutra se prevodi kao niska).

2.25 “Kako se neznanje smanjuje, jasnoća se proporcionalno tome uvećava. To je put ka slobodi.”

Dakle, jasnoća uma je preduslov za slobodu.

2.26 “U suštini se resursi moraju usmeriti na razvijanje jasnoće kako bi razlika između promenljivih kvaliteta onoga što se opaža i nepromenljivih kvaliteta onoga što opaža postala očigledna.”

U filozofiji joge, nepromenljivo JA koje je tačka spajanja svega što postoji, svest koja prožima postojanje je ono što je večno. Sve ostalo podložno je promeni, i kao takvo često izaziva nesigurnost i bol. Razumevanje toga može nam promeniti prioritete u životu.

2.27 “Postizanje jasnoće je postepen proces.”

Kao i svaka disciplina, joga naglašava važnost neprekidnog vežbanja. I, kao i sa svime u životu, veliki rezultati ne dolaze bez velikog truda. Ponekad se um opisuje kao ogledalo. Metode joge služe za čišćenje tog ogledala, kako bi kristalno jasno održavalo ono što se pred njim nalazi. U početku prakse samo ponekada se aktivira to stanje nepomućene prisutnosti, blaženstva i blagog zanosa. Vremenom ovo stanje postaje sve učestalije, duže i preliva se i na trenutke u kojima ne vežbamo.

2.28 “Praktikovanje i istraživanje raznih komponenti joge postepeno smanjuje prepreke kao što je zabluda. Tada svetiljka opažanja zasija i razlika između onog što se opaža i onog koji opaža postaje sve očiglednija i očiglednija. Sada sve može da se razume bez greške.”

Zašto se ponovo naglašava razlika između opažaoca i opažanog? Zato što, sve dok smo subjektivni, dok se poistovećujemo sa događajima, uvučeni smo u dramu i nismo u stanju da razumemo. Taj osećaj prostora i nedodirljivosti, a opet uživljenosti i saosećanja je zaista neopisiv. Reč koja najpribližnije odgovara pri opisu upravo je sloboda.

2.29 “Postoji osam sastavnih delova joge. To su:
1. Jama, naše postupanje prema našem okruženju.
2. Nijama, naše postupanje prema samom sebi.
3. Asana, praksa telesnih vežbi.
4. Pranajama, praksa vežbi disanja.
5. Pratjahara, obuzdavanje naših čula.
6. Darana, sposobnost da usmerimo svoj um.
7. Djana, sposobnost da razvijemo međuodnos sa onim što nastojimo da razumemo.
8. Samadi, potpuno sjedinjenje sa objektom koji treba razumeti.”

Navodno su u neko davno prošlo doba jama i nijama bili preduslovi za praktikovanje joge. Danas, međutim, uglavnom počinjemo sa asanama, ali kako naš razvoj teče tako počinjemo da razumemo i usvajamo te kodekse ponašanja prema sebi i drugima. Polako se, kroz praktikovanje asane i pranajame naš um smiruje. Sve metode joge teže smirivanju uma, svaka na svoj način. Um dolazi u stanje kada može da ostavi spoljne utiske koje čula primaju po strani, i povuče se unutar sebe. Zatim se usmerava i održava pažnju na određenom objektu. Prema izvorima na koje je moj učitelj, Dragan Lončar, naišao, kada smo u stanju da 12 respiracija održimo pažnju na određenom objektu, tek to se naziva darana – koncentracija, dok je meditacija 12×12. Možemo li za sada uopšte govoriti o samadiju?

Svakim vežbanjem joge sve smo bliži ekspaniziji svesti zvanoj samadi. Želiš da vežbamo zajedno? Saznaj o mojim časovima joge.

Reference:

Desikačar. 2015. “Srce joge: Razvoj lične prakse“. Babun, Beograd.